09 ruj U sklopu projekta „Godine nisu važne“ Udruge Naš život, Nutri klub o aktualnoj temi – štetnim tvarima u hrani
Udruga Naš život kroz projekt “Godine nisu važne” nastavlja s nizom stručnih predavanja u segmentu Nutri kluba. Tema novog predavanja je trenutno vrlo aktualna: „Kemijske, fizikalne i biološke opasnosti u hrani“.
Liječnica Tajana Juzbašić, spec.medicinske mikrobiologije s parazitologijom, pripremila je zahtijevan sadržaj u obliku zanimljive prezentacije putem koje je ukazala na prisutnost opasnih tvari u hrani, a ujedno je potkrijepila pitanja koja su sveprisutna u dnevnim člancima i medijima.
„Nevjerojatno je koliko se štetnih tvari danas može pronaći u hrani. Toliko je različitih izvora i načina kako dospijevaju u hranu, da je realno biti zabrinut. Nalaze se gotovo svugdje, a naš organizam ne prepoznaje razliku između slučajnog i namjernog, odnosno zakonski dozvoljenog i zabranjenog zagađenja“.
Doktorica Juzbašić je objasnila da štetne tvari /opasnosti u hrani dijelimo na: kemijske, fizikalne i biološke. Moderna tehnologija hrane proizvela je 3 500 raznih kemikalija koje unosimo hranom i napicima te tako godišnje nesvjesno unesemo oko 4 kg ovih kemikalija .
Onečišćivaći iz okoliša, dioksini, najrasprostranjenije su toksične kemikalije u okolišu. Imaju tendenciju akumulacije u tkivima čovjeka, teško se razgrađuju i hlapljivi su pa se lako prenose na velike udaljenosti i zato su transnacionalni onečišćivači okoliša. Ljudi onečišćenom hranom životinjskoga porijekla unose oko 80% dioksina. Na žalost, pranjem, posebice voća i povrća, dioksini se ne mogu ukloniti .
Dr. Juzbašić je dalje upozorila da treba što više izbjegavati i meso ili ribu koji su pripravljeni na roštilju s ugljenom te dimljenu hranu (špek, suho meso, kobasice i sireve). Upozorila je i na prekomjernu prisutnost nitrata koji se namjerno dodaju hrani a posebno se koriste u mesnoj industriji, zbog očuvanja boje mesa i produžetka trajnosti suhomesnatih proizvoda.
Kako možemo smanjiti udio ostataka pesticida u hrani? Guljenjem kore kod nekih vrsta voća i povrća, pranjem, otklanjanjem vanjskih listova kod salate i kupusnjača. Uvjeti pod kojima neke kulture rastu, uvelike utječu na smanjenje upotrebe pesticida pa tako npr. povrće u plasteniku zahtijeva puno manje sredstava za zaštitu bilja.
U posljednjih stotinjak godina neki su kemijski spojevi poseban problem u procesu prerade hrane, upozorila je Juzbašić. To su trans-masne kiseline koje nastaju kemijskom hidrogenacijom nezasićenih masti i termičkom obradom ulja na visokim temperaturama (kolači, biskviti, vafli, lisnata tijesta, snack proizvodi, bomboni, dehidratirane juhe, žitarice za doručak, mast i mlijeko), a povećavaju rizik od oboljenja kardiovaskularnoga sustava.
Tu je i problem plastične ambalaže. Kako bi se poboljšala svojstva plastike (mekoća) i omogućio duži vijek trajanja zapakirane hrane, u plastiku se dodaju različite vrste polimernih dodataka koji u određenim uvjetima mogu migrirati u hranu. Sveprisutni prehrambeni aditivi su tvari utvrđenog kemijskog sastava koje se dodaju hrani pri tehnološkoj proizvodnji kako bi konačan proizvod mogao duže sačuvati osnovna svojstva okusa, mirisa i konzistencije.
Štetne tvari su svuda oko nas u zraku, vodi, tlu … pa tako i u hrani koju konzumiramo. Na svakom pojedincu/potrošaču je velika odgovornost pri odabiru hrane u današnjem vremenu. Potrošači moraju biti dobro informirani i educirani kako bi u masi mnogobrojnih informacija mogli sami procijeniti koja je informacija ispravna i vrijedna pažnje.
Štetne tvari u hrani čine nas bolesnima. Najgore od svega je što smo si sami za to krivi. Način na koji kupujemo i konzumiramo namirnice kao i potrebe poduzeća za većom proizvodnjom uz niže troškove dovele su nas do točke u kojoj se više ne možemo 100-postotno zaštititi od tih otrova. Konstantno ulaganje u zdrav stil života i zdrave prehrambene navike je najbolje ulaganje, zaključila je na kraju dr.Tajana Juzbašić .
Podsjetimo, projekt „Godine nisu važne“ financiran je bespovratnim sredstvima Europskog socijalnog fonda, a odnosi se na Razvoj i provedbu projekata za socijalnu koheziju i povećanje zaposlenosti u gradovima Kninu, Belom Manastiru i Općini Darda, Benkovcu, Petrinji i Vukovaru. Partner je na ovom projektu Grad Petrinja. Vrijednost projekta je 1.351.920,03 kuna. Na projektu je zaposleno šest osoba. U provedbi projekta aktivno sudjeluju socijalni pedagozi, nutricionisti, psiholog, liječnici, učitelji i nastavnici rehabilitatori.
