06 lis „Aktivno starenje je prilika za rast, a ne teret za društvo“, poručili iz Udruge „Naš život“Petrinja
Međunarodni dan starijih osoba obilježila je i Udruga Naš život Petrinja s korisnicama svog projekta „Godine nisu važne“. U stambenom kontejnerskom naselju u Mošćenici gdje se trenutno nalazi i sjedište ove Udruge, organizirali su malu svečanost na kojoj su jednu od korisnica iznenadili rođendanskom tortom, drugu njezinom prvom tiskanom zbirkom pjesama, dok su ih sve zajedno svojim nastupom počastile članice Pjevačkog zbora „Lira“.
Čestitajući Međunarodni dan starijih osoba, predsjednica Udruge „Naš život“, Rada Vlak podsjetila je kako je Svjetska zdravstvena organizacija na svojoj 73. sjednici održanoj 3. kolovoza 2020. godine, desetljeće od 2020. do 2030. proglasila Dekadom zdravog starenja. Tom prilikom, svim državama svijeta upućen je apel da povedu brigu o starijima te poduzmu zajedničke akcije za unaprjeđenje života starijih ljudi, njihovih obitelji i zajednica u kojima žive, kako bi im se omogućio što zdraviji, ugodniji i aktivniji život.
„Mi kao udruga „Naš život“ ovih 14 godina, između ostalog, provodimo programe i projekte u kojima skrbimo o starijim i nemoćnim osobama, pružamo im pomoć u kući i psihosocijalnu podršku sa željom njihovog uključivanja u društvo te pružanja osjećaja da nisu sami, zaboravljeni. Samo kroz projekt „Zaželi II“ gdje pružamo pomoć u kući i psiho-socijalnu podršku, na godišnjoj razini skrbimo o 164 osobe, a na njemu je zaposleno 27 žena. Nažalost, taj projekt je s 1. rujna završio – konkretno završio je dio u kojem su žene radile s korisnicima, mada sam projekt traje do 18. prosinca. Te žene su sada na Zavodu za zapošljavanje i ja koristim ovu priliku da apeliram na nadležno Ministarstvo rada i socijalne skrbi da što prije otvori novi natječaj kako bismo se mogli javiti, jer je najavljeno da bi trebao ići „Zaželi III“ i da bi u toj fazi projekt trajao tri godine. To je važno, pogotovo za ovo naše područje, gdje smo stradali tako kako smo stradali. U slučaju naše Udruge radi se o 27 žena, ali tu su i žene koje su kroz program „Zaželi“ bile zaposlene na projektima drugih udruga – Pomoć starijim osobama i Udruge osoba s invaliditetom – znači, to je šezdeset i nešto žena koje su u ovom trenutku ostale bez posla. One su sve sada na burzi. U ovoj situaciji u kojoj jesmo, još ostanete i bez posla! Nadam se da će nova faza tog projekta krenuti što prije i zbog žena koje su u njemu bile zaposlene i zbog samih korisnika kojima pomoć, druženje i lijepa riječ jako puno znače“, rekla je Vlak.
Pripadnicima treće životne dobi čestitala je njihov dan, naglasivši kako su starije osobe itekako vrijedan „resurs“ znanja i iskustva svakog društva: „Starost nije bolest, starenje je prirodni proces koji počinje već našim rođenjem. Starenje bi trebalo biti prilika, a ne teret za društvo. Svaka osoba bi trebala imati priliku živjeti zdrav, aktivan život s osjećajem da nije zaboravljena, kako od obitelji, prijatelja, tako i društva u cjelini. Međunarodni dan starijih osoba -taj jedan dan u godini je prilika da još jednom pošaljemo poruku da smo ta generacija treće, „zlatne“ dobi, da smo tu, da smo puni iskustva i znanja, da društvo od nas može još puno naučiti i da nas ne zaborave. Svima vama prisutnima i svim našim sugrađankama i sugrađanima treće dobi čestitam ovaj Međunarodni dan starijih osoba, uz poruku – generacijo zlatne dobi, ne dajte se!“, kazala je predsjednica Udruge „Naš život“.
I projekt „Godine nisu važne“ koji ova Udruga provodi, također je namijenjen osobama starije životne dobi i osobama s invaliditetom. U sklopu tog projekta, osim pomoći gerontodomaćica, za korisnike organiziraju različite programske aktivnosti, poput nutricionističkog kluba, psiho-fizičkih vježbi te radionica psiho-socijalne podrške. Radionice socijalne podrške osobama starije životne dobi vodi socijalna pedagoginja Vlasta Vidnić. S desetak korisnica, redovnih polaznica radionica, druži se svakog utorka i kako kaže, iznenadilo ju je koliko su zapravo ove radionice i nju samu obogatile.
„Ja sam inače po struci socijalni pedagog i zaposlena sam kao stručni suradnik u Prvoj osnovnoj školi u Petrinji. Kad su me iz Udruge „Naš život“ pozvali da dođem u projekt „Godine nisu važne“, rekla sam, Bože moj, pa ja cijeli život radim s djecom, što ću sad s osobama starije životne dobi? Nakon par dana promišljanja rekoh: „Idem probat’, pa ću vidjeti“. Sada mogu reći da je socijalna podrška osobama starije životne za mene bila „otkriće stoljeća“. Kažem vam, ja sam takvo jedno životno iskustvo stekla družeći se ovdje s gospođama starije životne dobi, da vam ne mogu opisati koliko su zapravo one obogatile moj život i koliko su ustvari one mene naučile.”
Na radionicama obrađuju različite teme: „S deset gospođa s kojima svaki utorak imam socijalnu podršku, obrađujem teme koje one same predlože. Napravimo tromjesečni plan i onda svaki utorak obrađujemo jednu temu koju su predložile. Recimo, zadnji put smo imali temu neispunjenih očekivanja, ali bilo je tu i korone i potresa i svega o čemu one žele razgovarati. Cilj radionica je poticati gospođe da one same kažu svoja iskustva, svoje probleme, a ono što ja odmah tražim od njih je da same ponude i rješenje, dakle da potiču same sebe“.
Lijepo je, kaže Vidnić, vidjeti kako ti poticaji daju vidljive rezultate i kako naočigled osnažuju polaznice radionica– živnule su i vesele se svakom novom susretu, svaku novu radionicu nestrpljivo očekuju. Ne osjećaju se više toliko usamljeno, imaju priliku podijeliti svoja razmišljanja, razmijeniti svoja iskustva, nešto novo naučiti, zajedno se nasmijati. Ti susreti puno im znače, pa se za njih uvijek malo posebnije i urede, „zrihtaju“ baš kao za pravi izlazak. Voditeljica Vidnić kaže i kako sada manje razmišljaju o svojim bolestima i tegobama, pa se tako jedna od korisnica, potaknuta ovim radionicama, nakon dvadeset godina odvažila ponovno uzgojiti svoj vrt. Drugu su pak uspjeli potaknuti na ponovno pisanje pjesama. Nešto što je u šali krenulo kao „pjesnička domaća zadaća“, u slučaju gospođe Jovanke Brkić rezultiralo je njezinom prvom samostalnom zbirkom pjesama. Pedesetak njezinih pjesama,Udruga „Naš život“ i ekipa projekta „Godine nisu važne“ sakupili su u zbirku „Petrinjska druženja u stihu“ čijim su je tiskanim izdanjem iznenadili upravo na Međunarodni dan starijih osoba.
„Krenulo je tako u razgovoru o temama koje smo obrađivali na radionicama. Nakon što sam rekla da bih o nekoj temi mogla napisati pjesmu, gospođa Vlasta mi je rekla da za „domaću zadaću“ napišem pjesmu o nekome s radionice. Ja sam tu pjesmu napisala za sat i pol, bez problema. Inače sam još prije rata napisala nekoliko pjesama, tako, od šale, prijateljima i susjedima, ali sve je to ostalo i propalo u kući koja je bila zapaljena i nikad mi poslije više nije palo na pamet pisati pjesme. Sad, kad sam na poticaj gospođe Vlaste napisala tu prvu pjesmu, drugi dan sam odmah napisala i sljedeću – za nju. I tako redom. Dala sam si u zadatak da svakome za rođendan napišem pjesmu. Potrudila sam se da se svaka pjesma odnosi na neku osobu, tako da svi mi koji smo tu, sada imamo svoju pjesmu. Malo mi je bilo teško napisati pjesmu za nekoga koga do tad nisam uopće poznavala, ali baš sam dobila volju i nekako je to napredovalo samo od sebe. Kad sam napisala pjesme o svim osobama i imenima, onda sam nastavila pisati i o drugim stvarima – o cvijeću, o potresu, o koroni … Od desetog mjeseca prošle godine – taman sad godina dana – napisala sam 50 pjesama.Nisam mislila da ću toliko napisati, ali gospođa Vlasta me stalno poticala “, prisjetila se gospođa Brkić koja u projektu „Godine nisu važne“ sudjeluje od ožujka prošle godine.
„Dolazila sam ranije u Petrinjsku kuću zdravlja, a sad otkako su se nakon potresa tu premjestili, dolazim sa Sajmišta ovdje u Mošćenicu, vozi me gerontodomaćica. Radujemo se svi, jedva čekamo taj dan kad ćemo se sastati, kad ćemo se družiti. Lijepo nam je, svaka ima svoju životnu priču. Ja sam ostala sama i bilo mi je jako teško. Prodala sam kuću prije dvije godine, kupila stan, to je bila velika promjena. Otkako sam ovdje počela dolaziti i družiti se, meni je baš lijepo, radujem se – sad i kad dođem kući, ja se smijem. Prije sam samo plakala, jer sam bila jako usamljena. Ovo je baš super“, kaže gospođa Jovanka, umirovljena trgovkinja koja otkriva kako osim ovih druženja, najviše voli brinuti o svom cvijeću koje obožava i sadi čitav život.
Druženja u sklopu projekta „Godine nisu važne“ ne propušta ni gospođa Ana Marjanović kojoj su na svečanosti za Međunarodni dan starijih osoba, pripremili i rođendansko iznenađenje povodom njezina 79. rođendana.
Uz mali dar i tortu od naranče, (naravno, zdravu verziju bez bijelog šećera), iznenađenje za slavljenicu bila je i čestitarska pjesma koju su joj izvele članice petrinjske „Lire“.
„Ja sam s ovom Udrugom već 12 godina. Kad su počeli s projektima bila sam njihova prva korisnica i tako sam ostala. Da sam birala, ne bih bolje izabrala – tako su mi bili pažljivi, uvijek su mi donijeli i lijekove i sve drugo. Što god je trebalo oni su napravili, ali najdraže mi je kad mi dolaze nasmijani, veseli i daju mi volju za taj moj starački život, da znam da nisam sama – to mi je najdraže. Uvijek su dobre volje, pitaju što treba, kupe mi, ja im dam novac kad donesu račun i stvarno se ne mogu potužiti. Svi su mi dragi, pogotovo Sandra Adžam koja je najviše sa mnom. Ona je stvarno trebala biti medicinska sestra, toliko je pažljiva. Kako sam bolesna – operirana sam četiri puta, ona je uvijek dolazila k meni u bolnicu. Baš ima tu neku samilost, suosjećanje za starog čovjeka. Sad mi je već kao kćerka“, kaže gospođa Ana koja inače imai svoje troje djece, sedmero unučadi i šestero praunučadi. Inače je iz Prnjavora, ali kako živi kod sina u Petrinji, ne propušta nijednu aktivnost projekta:
„Nemam nijednog izostanka. Evo, nedavno smo išli na izlet. Ja sam prije toga ležala dva dana bolesna, ali na izlet sam išla. Kažem im, cure, ja sam danas zdrava, a one se smiju. Vidite, fali mi društvo. Vesela sam žena, komunikativna, uživam biti u društvu. Onda zaboravim i na svoju bolest, jer nikad neću pokazati koliko me boli“, kaže gospođa Ana.
Da je u društvu sve lakše, složile su se i ostale korisnice, a da sve bude veselije pobrinule su se članice Pjevačkog zbora „Lira“ uz instrumentalnu pratnju svoje voditeljice Luane Komlinović. Kako su „Lire“ i same pripadnice „zlatne dobi“, s polaznicama radionica u projektu „Godine nisu važne“ družile su se i na nedavnom zajedničkom izletu na Plešivicu.
„Jako lijepo smo se proveli. Nas desetak osoba iz „Lire“ pozvali su i danas i zamolili nas da dođemo malo zabaviti njihove korisnike“, kazala je članica „Lire“, Zora Vuić. Dodaje kako su se rado odazvale, jer im nedostaju probe i nastupi s kojima su lani morale stati, ponajprije zbog pandemije koronavirusa, a onda i potresa u kojem je stradao i petrinjski Dom za starije i nemoćne gdje su inače održavale svoje probe.
Rada Vlak, predsjednica Udruge „Naš život“ Petrinja dodaje kako su i na ovaj način, kroz suradnju s „Lirom“, željeli povezati svoje korisnike s lokalnom zajednicom: „Kako je broj osoba koje mogu pohađati radionice u sklopu projekta ograničen, a kako mi s „Lirom“ imamo dugogodišnju suradnju u obilježavanju ovakvih, nama značajnih datuma, cilj mi je bio pozvati i njih da se skupa družimo i da i na taj način naše korisnike što više uključimo u lokalnu zajednicu – da potičemo i jedne i druge da se aktiviraju, povezuju i stvaraju nova poznanstva, iz kojih će se onda možda izroditi i daljnja druženja“.
Projekt „Godine nisu važne“ financiran je bespovratnim sredstvima Europskog socijalnog fonda, a odnosi se na Razvoj i provedbu projekata za socijalnu koheziju i povećanje zaposlenosti u gradovima Kninu, Belom Manastiru i Općini Darda, Benkovcu, Petrinji i Vukovaru. Partner Udruzi „Naš život“ na ovom projektu je Grad Petrinja. Vrijednost projekta je 1.351.920,03 kuna, na njemu je zaposleno šest osoba, a u provedbi aktivno sudjeluju socijalni pedagozi, nutricionisti, psiholog, liječnici, učitelji i nastavnici rehabilitatori. Projekt će trajati do ožujka iduće godine, no već sada korisnici kažu kako se nadaju i njegovu nastavku.
