06 tra Ekipa iz 4c je skužila da postoji Petrinjska kuća zdravlja. Onda su je odlučili posjetiti
Zavaljen u udobnu stolicu sjedim i gledam kako Radmila Vlak, predsjednica udruge za razvoj lokalne zajednice “Naš život” Petrinja – objašnjava svojim gostima – jednom dečku okruženom s gomilom cura iz 4c razreda iz petrinjske srednje škole koji su došli posjetiti ovu kuću kakve nema nadaleko i za koju pokazuju zanimanja i daleko od Petrinje – iz zemalja EU – što se to točno događa u ovoj zgradi http://www.nas-zivot.hr/index.php/hr/petrinjska-kuca-zdravlja. Ova ekipa je skužila da postoji Petrinjska kuća zdravlja pa su se organizirali i u posjet doveli i svoje profesorice koje također nikad nisu bile u ovom prostoru. Sve ih je iznenadilo i zainteresiralo kad su odslušali podatke o javno zdravstvenim akcijama , besplatnim pregledima, cjelodnevnim dežurstvima uz telefon tele centra Niste sami i računalo i pogotovo njihovi napori i volontiranje u palijativnoj skrbi. Možda se netko i od njih odluči volontirati i priključiti se ovom zdravstvenom projektu kroz kojeg je već prošlo vjerovali ili ne 2000 Petrinjaca koji su vrlo zadovoljni izašli iz ovih prostorija.
Neko uvijek mora biti vođa, ona inicijativna kapsula, a ona je ovog puta bila u liku mlade djevojke koja je sve ovo izorganizirala i ispregovarala i pričala u moj diktafon. Ona je Tea Rambovsek.
Kako je došlo do ovog zanimanja i iznenadnog posjeta Petrinjskoj kući zdravlja? Jeste li uopće ikad čuli za nju?
Tea: Mi smo inače 4c, Veterinarski tehničari i u ponedjeljak smo imali praksu i shvatili smo da naša profesorica nije bila upućena da u Petrinji postoji Petrinjska kuća zdravlja, nitko ni od nas učenika nije nikada bio ovdje, mada neki znaju da postoji ova ustanova. Sve to nas je zainteresiralo i onda sam ja u društvu prijateljice došla do upraviteljice Radmile Vlak i dogovorila ovaj posjet. Htjeli smo vidjeti i čuti što se ovdje točno događa, da nam pokažu i objasne svoje projekte, pa da možda i mi možemo na neki način sudjelovati u njima. Poveli smo i svoje profesorice Donatu Bučar i Gordanu Hnojčik.
